Kemijska svojstva kaljenog stakla

(1) Kemijska stabilnost: Kaljeno staklo pripada SiO2-Na2O-CaO seriji silikatnih stakala, pokazujući visoku kemijsku stabilnost i otpornost na koroziju većine anorganskih kiselina i organskih otapala.

Kemijski je inertan na vodu, etanol, ulja i slabe kiseline (octena kiselina). Reakcija s jakim kiselinama (kao što su HF i vruća H3PO4) može dovesti do korozije ili jetkanja. Slabo je otporan na jake lužine (NaOH, KOH).

 

(2) Kemijska otpornost:

Otpornost na kiseline: netopljiv u uobičajenim slabim kiselinama; međutim, može ga snažno nagrizati fluorovodična kiselina (HF).

Otpornost na alkalije: Alkalne otopine lako korodiraju, što rezultira hrapavošću površine i oštećenjem strukture tlačnog naprezanja.

Otpornost na sol: Stabilan na većinu otopina soli.

Otpornost na organska otapala: Ne podliježu utjecaju alkohola, ketona i drugih otapala.

 

(3) Otpornost na vremenske uvjete i stabilnost na okoliš: Stabilan je u vlažnim i vrućim okruženjima, ne stari lako niti mijenja boju pod ultraljubičastim svjetlom i ne proizvodi štetne proizvode raspadanja. Stoga se naširoko koristi u izgradnji vanjskih zidova, solarnog stakla i drugih-ostalih dugoročnih vanjskih okruženja.

 

(4) Učinci kemijske erozije na čvrstoću

Iako samo kaljeno staklo ima visoku mehaničku čvrstoću, nakon što je njegov površinski tlačni sloj kemijski erodiran (jakim alkalijama, HF), to će dovesti do: skupljanja debljine stresnog sloja; smanjena otpornost na udarce; i izazivanje odgođenog pucanja ili nestabilnosti naprezanja. Stoga tijekom uporabe treba izbjegavati kontakt s visoko korozivnim medijima.

 

(5) Toplinska razgradnja
Temperaturno staklo je anorganska krutina i neće se razgraditi na visokim temperaturama. Umjesto toga, njegova će se viskoznost naglo smanjiti na oko 700 stupnjeva, na kraju se vraćajući u omekšano i savitljivo stanje bez stvaranja proizvoda kemijske razgradnje.